Otišao je Dejan Stanković, ali problemi su ostali. Možda i umnožili. Kako god bilo, Albert Rijera još nije podigao nivo igre Crvene zvezde.
U najblaže rečeno skromnom izdanju Zvezda je savladala IMT.
Posle utakmice je Rijera poručio:
– Uvek može bolje. Želim da napravimo nešto, razumem da je ovde najbitnije pobeda i poeni. Treba nam mir i vreme da bismo napravili nešto lepo. Okej, uzeli smo bodove, pobedili smo, zadovoljni smo time. Moramo da nastavimo da radimo. Želim da nam se sudi u maju. Sada nam treba vreme, ovo je proces. Ovo što smo zajedno je veoma malo. Moram da isprobavam igrače. Sve što radim radim sa razlogom, tražimo najbolje.
Užasno spor napad
Ono što se ne vidi to je napredak u igri. Vidi se da Zvezda ne igra sa bekovima jer ih i nema. Za sada se sudaraju njegova vizija i taktičko „samoubistvo. Protiv IMT-a je, doduše, fino delovalo sa Lukasenom na levoj i Nakajamom na desnoj strani. Pokušava Rijera sa defanzivcima na „kontranozi“, zbog dijagonalnih pasova, ali u Superligi ti dijagonalni pasovi su gotovo nemogući jer se protivnici praktično brane sa 9-10 igrača iza lopte.
Pravo otkriće je i zadnji vezni, Matej Gaštarov (19). Mladi Makedonac igra „kao mator“, neko ko je preko glave preturio veliki broj, a ne tek šest utakmica u Zvezdinom dresu. Tu je i štoper Stefan Gudelj, prijatno iznenađenje. I, uglavnom tu se završava spisak.
Najveći problem Crvene zvezde, bar iz ugla navijača, je to što je njena igra negledljiva. Napada se užasno sporo (sa ili bez lopte), s nepotrebnim „carinjenjem lopte“ (recimo Čama), što je u suprotnosti sa onim što zahteva Rijera (brz protok lopte). Ni novi špic Bamba Dijeng ne ulazi u prilike, a ne ulazi jer ga saigrači „ne hrane“ loptama.
Zvezda nema „desetku“ koja će da promeša linije odbrane rivala, fali joj završni pas, fali joj mnogo konkretniji napad. Protiv IMT-a su crveno-beli samo tri puta šutnuli u okvir gola!
Manje pogodaka i šuteva u okvir gola
U prva tri kola, koliko je Zvezda igrala pod palicom Dejana Stankovića (u tom periodu je odložen meč sa Radnikom), Crvena zvezda je postigla 10 golova (u proseku 3,3). Od tada, otkako je Rijera na klupi, Zvezda je u pet kola postigla devet golova (u proseku 1,8).
U prva tri kola, protiv Mačve, Vojvodine i Novog Pazara, Zvezda je u okvir gola protivnika šutnula 28 puta (u proseku 9,3). Od dolaska Rijere, protiv Čukaričkog, Zemuna, Partizana, Radnika i IMT-a Zvezdini igrači su okvir gola šutirali 32 puta (u proseku 6,4).
Dovoljno je da se uporede ove brojke i da se vidi veliki pad u realizaciji šuteva u okvir gola.
Ovi podaci ne govore o tome da je Stanković odličan, a Rijera loš trener. Svakako da Rijeri treba još vremena jer nije selektirao ekipu i nije ima dovoljno vremena da implementira sve ono što hoće (pitanje je da li može sa ovim timom), ali opšti utisak mora da bude bolji.
Sve ovo je, za sada, jako mršavo. Nešto, očigledno, ne valja.
Još malo vremena za „popravni“
Dobro će šefu stručnog štaba kluba iz Ljutice Bogdana da dođe reprezentativna pauza. Imaće tada dovoljno vremena da radi sa ekipom. Razume se, neće Albert Rijera moći da računa na one koji budu igrali za svoje nacionalne timove, ali taj period bez prvenstvenih mečeva mora da se se iskoristi i za poboljšanje fizičke spreme i za povećanje automatizama u igri.
Nema još mnogo vremena do početka grupne faze Lige konferencije. Nije tako daleko 15. oktobar i duel sa Luganom, u Švajcarskoj.
Od Lugana, međutim, ne postoje opravdanja za Rijeru. U Zvezdu je stigao 14. avgusta. Za dva meseca rada pomaci moraju da budu vidljivi.
Nije stručni štab vlada pa da ima 100 dana „probnog perioda“.
Foto: Starsport
PROČITAJTE JOŠ:
ŠOKIRAO ITALIJANE Dejan Savićević: Zvezda je posebna, to je moj klub