U nedeljnom popodnevu, na nacionalnoj televiziji, susrela su se dva od najboljih tima u Zapadnoj konferenciji NBA lige. Na kraju, Oklahoma City Thunder je pobedio Denver Nuggets sa 127-103, uz fantastičnu igru Šaja Gildžijusa-Aleksandra, koji je postigao 40 poena, a najviše se istakao u poslednjoj četvrtini. Međutim, u NBA ligi, pažnja se često više usmerava na zvezde nego na timove, a ove sezone, te zvezde su dva glavna kandidata za MVP nagradu – Gildžijus-Aleksander i Nikola Jokić.

Nikola Jokić je u poslednje četiri godine tri puta osvajao MVP nagradu, što je izuzetno retko postignuće. Samo tri igrača u istoriji NBA – Bil Rasel, Vilt Čemberlen i Leri Bird – uspeli su da osvoje ovu nagradu tri puta zaredom. Jokić je samo jedan od nekoliko igrača koji su osvojili tri MVP nagrade u četiri godine, a prošle godine je izgubio od Joela Embida u veoma napetoj trci. Ta borba je bila obeležena i optužbama za rasizam.

Međutim, više od rasnih pitanja, u NBA nagradama često igraju ulogu istorijski kontekst i umor birača. Birači ne ocenjaju samo trenutnu sezonu, već i širu sliku istorije NBA lige. I to će biti ključno ove godine, kada se bira između Jokića i Gildžijusa-Aleksandra. Ove stvari se nikada ne događaju u vakuumu.

Kada je Embid osvojio MVP nagradu za sezonu 2022-23, neki birači nisu želeli da Jokić postane četvrti igrač u istoriji NBA sa tri MVP nagrade zaredom. Jokić je bio sjajan, ali pitanje je bilo – da li je on na nivou legendi kao što su Bird, Čemberlen i Rasel? Postojale su čak spekulacije da je Jokić igrao ispod svog standarda u drugom delu sezone, kako ne bi izazvao poređenja sa tim velikim imenima. Ipak, ne treba zaboraviti da je Jokićev tim te godine osvojio NBA titulu.

Ove godine, prema anketama koje je sproveo ESPN, Gildžijus-Aleksander je na prvom mestu, a Jokić na drugom. Možda je razlog tome što je Jokić već trostruki MVP, dok je Gildžijus-Aleksander tek na početku svoje karijere. Oklahoma City Thunder je trenutno na vrhu Zapada, a Gildžijus-Aleksander je ključni faktor za to. On vodi ligu u poenima, a prošle godine je završio kao drugi u MVP glasanju, gubići od Jokića. Birači često vole da nagrade novajlije, jer to stvara zanimljiviju priču.

Sećamo se i iz prošlih godina. Na primer, 2017. godine, Rasel Vestbruk je sprečio Stefa Karija da osvoji treću MVP nagradu zaredom. Takođe, Kevin Durent je sprečio Lebrona Džejmsa da to postigne nekoliko godina pre toga. Uvek postoji ta dinamika da sveže lice često dobije podršku birača, čak i ako je prethodni igrač bio dominantan u poslednjim sezonama.

Međutim, pitanje je – da li bi trka ove godine trebalo da bude tako bliska? U trenutku kada se ovo piše, Jokić je treći u ligi po broju skokova (12,9 po utakmici), poenima (28,9) i drugi po asistencijama (10,6). Niko u istoriji NBA nije završio sezonu među prvih tri u sve tri ove kategorije. S druge strane, Gildžijus-Aleksander je lider lige po broju poena (32,8 po utakmici), a njegov tim je sa 52-11 na vrhu NBA.

Pobednici su važni, a Gildžijus-Aleksanderov tim je drugi u NBA po broju pobeda, samo jedan meč iza Klivlenda, i čak je 12 utakmica ispred Denvera. Ako nastave ovim tempom, njegov MVP trijumf će biti gotovo siguran. Čak i nakon nedeljne utakmice, Stiven A. Smit je izjavio da je trka gotova, jer su svi videli kako je Gildžijus-Aleksander preuzeo kontrolu u četvrtoj četvrtini i odveo svoj tim do ubedljive pobede.

Naravno, Jokićevi obožavaoci podsećaju na njegove fantastične nastupe, kao što je onaj protiv Feniksa, kada je postigao 31 poen, 21 skok i 22 asistencije. Kako neko ko može da postigne ovakve brojke ne bi trebalo da bude najbolji igrač? Možda je on igrač kojeg biste izabrali za borbu protiv vanzemaljaca, ali to ne znači da će ove godine osvojiti MVP. Lebron Džejms, koji je dugo bio lice NBA lige, osvojio je MVP samo četiri puta u svojoj karijeri koja traje decenijama.

Trenutno, Gildžijus-Aleksander je veliki favorit za MVP nagradu, dok je Jokić daleko iza njega. I osim ako Gildžijus-Aleksander ne doživi povredu ili njegov tim ne doživi pad, on će poneti ovu nagradu. Ipak, ne treba očekivati da će dugo ostati na vrhu. To je jednostavno priroda ove igre.

 

Photo: Profimedia